14 STU Svjetski dan šećerne bolesti, 14. studeni, obilježava se i kao Dan Ujedinjenih naroda. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 20. prosinca 2006. godine prihvatila Rezoluciju Ujedinjeni protiv dijabetesa, koja prepoznaje šećernu bolest kao “kroničnu, ozbiljnu i skupu bolest, povezanu s teškim komplikacijama čije posljedice ugrožavaju obitelji, države i cijeli svijet”.
Dan se slavi 14. studenog, povodom rođendana Frederick Bantinga koji je zajedno sa Charlesom Best-om, prvi koncipirao ideju koja je dovela do otkrića inzulina 1922. godine.
Sir Frederick Grant Banting (14. studenog, 1891. – 21. veljače, 1941.) bio je kanadski znanstvenik, liječnik i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu. Banting je rođen u gradu Alliston, država Ontario, Kanada. Nakon studija medicine na Sveučilištu u Torontu diplomirao je 1916., služio je u kanadskoj vojsci kao liječnik za vrijeme Prvog svjetskog rata. Za svoje zasluge dobio je odlikovanje Vojnog križa (engl: Military Cross). Poslije rata vratio se u Kanadu i između 1919.g. i 1920.g. završio je obrazovanje za ortopeda u Bolnici za bolesnu djecu u Torontu. 1920.g. radio je u Londonu, Ontario, gdje je na sveučilištu (University of Western Ontario) držao predavanja iz endokrinologije. Tamo je u noći 31. listopada 1920. za vrijeme rutinskog čitanja medicinskih časopisa, zapisao ideju kako izolirati sekret gušterače, što je bio odlučujući korak za liječenje dijabetesa. Nezadovoljan svojim radom i oduševljen novom idejom Bantig je napustio London i preselio se u Toronto.
Na Sveučilištu u Torontu je 17. svibnja 1921. pod nadgledanjem profesora John Macleoda i uz pomoć mladog studenta Charles Besta počeo svoje istraživanje. Tijekom ljeta 1921. Banting je isprobavao svoju ideju. Psima bi podvezao glavni vod gušterače koja bi djelomično atrofirala. Nekoliko tjedana kasnije bi psima odstranio gušteraču, koja bi po njegovim idejama tada bila puna čistog sekreta. Ekstrakt toga sekreta davao je psima sa dijabetesom i promatrao razinu šećera u krvi.
Nakon nekoliko mejseci intenzivnog rada, metoda koju je Banting koristio pokazala uspješnom, psi s dijabetesom živjeli su uz pomoć ekstrakta. Svoje rezultate pokazao je Macleodu koji čitavo ljeto bio na godišnjem odmoru.
Ovi rezultati dali su poticaj daljnjem istraživanju u jeseni. U istraživanje su se direktno uključili Macleod i kemičar James Collip. Trud ekipe u sljedeće dvije godine, doveo je do mogućnosti dobivanja korisnog ekstrakta koji je nazvan inzulin.
Nekoliko mjeseci kasnije počela je masovna proizvodnja i uskoro su produženi milijuni života ljudi koji su bolovali od endokrine bolesti diabetes mellitus.
1923.g. Banting i Macleod dobili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Banting je podijelio novac od nagrade sa svojim asistentom, Bestom, smatrajući da je Best više zaslužio nagradu nego Macleod, koji je zauzvrat podijelio svoj novac od nagrade s Collipom.
Banting je cijenjen u čitavoj Kanadi kao prvi svjetski poznati znanstvenik iz Kanade. Vlada mu je dala doživotnu potporu za sva istraživanja. 1934. britanski kralj George V proglasio ga je vitezom.
Izvor: wikipedia
