10 PRO Božić je nekako vrijeme kad su svi sretni, svi su nekako drugačije raspoloženi! Ugođaj, ljubav i nekako bi da je svaki dan Božić! U zraku se osjeti miris kolača, miris sarme, miris pečenja, za mene je Božić najljepše doba (bilo)!
I sada kada moj sin ima diabetes, ma kako slaviti Božić? Kako?
Di god dođemo svi mu daju lizalicu, bombon ili nešto treće! On jadnićak slegne ramenima i kaže; “Hvala, ali ja to ne smijem!”. I onda pogled prema meni onakav; kakva si ti to majka, šta glumiš, daj dijetetu da pojede jadan mali. Vidi kako je mršav, a vidi nje ko odvaljena od brda, joj joj svašta ima na ovom svijetu! Točno čitam iz njihovog pogleda kad ih mali odbije, nekad uzme jer relativno su dosadni s tipom; ma hajde to je samo čokoladica , smiješ to!
Znam da ne mogu sve promjeniti, nit mogu svijet okrenuti naglavačke jer moj sin ima diabetes, ali ako odbije nije to zato što mu branim, to je zbog šećera! I šta, sutra je darivanje Djeda Božićnjaka u muževoj firmi; muža pitali on ko iz stopa opalio da “doći cemo”. Kasnije se sjetio šta je rekao i naravno razlog mi kaze naš sin; Idem ja njemu reći da druge godine mora donjeti nešto za diabetičare, ove godine će poklon odnijeti u razred neka ga učiteljica rasporedi mojim prijateljima!
Došlo mi je da zaplačem, hej Bože pa samo mu je 7 godina ne misliš li da si mu dao preveliki križ da ga nosi?
Tako bistro razmišljanje nemam ja koja imam 32 godine. Bilo bi mi teško odbiti dječje radosti, pogotvo kad ti to da Djed Božićnjak!
Ja znam da je moj sin pametan i bistar dječak! I zahvalana sam na tome što je takav, ali da će mi ovo doba godine postati teško nisam se tome nadala!
Autor: Slavica Kiš
