17 SVI.

Hoću psa koji otkriva hipoglikemiju!

by Antun Paulin

Ma koliko ovaj naslov zvučao kao science fiction, ovo je moguće. Kako? Pročitajte u tekstu.

Centar za rehabilitaciju “Silver”, Zagreb

12.05.2017 prisustvovali smo predavanju u centru Silver o psima pomagačima za osobe s dijabetesom. Iskoristili smo priliku i popričali s psihologinjom Alinom Grbac, voditeljicom odjela za rehabilitacije i integracije osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima Centra Silver u Zagrebu.

Kako je koncipiran Centar Silver?

Centar za rehabilitaciju Silver ustanova je socijalne skrbi jedinstvena u ovom dijelu Europe, koja u rehabilitaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju uključuje rad sa psima pomagačima (psi vodiči, rehabilitacijski i terapijski psi). Usluge rehabilitacije koje se osiguravaju temelje se na načelima jednakosti, pravednosti i kvalitete usluga u skladu s individualnim potrebama i mogućnostima korisnika s ciljem kvalitetnijeg uključivanja u lokalnu zajednicu. Temeljne odrednice svih aktivnosti su rehabilitacija u cilju potpune inkluzije korisnika. Osnivači Centra su  Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Grad Zagreb.

U Centru Silver imamo dva odjela: Odjel rehabilitacije i integracije usmjeren na rad s korisnicima dok se kroz rad Odjela za uzgoj, socijalizaciju i školovanje pasa pomagača posvećujemo radu sa psima.

Malo o programu školovanja pasa pomagača za dijabetes

štene iz centra “Silver”

Ono što vam mogu reći je da smo pokrenuli program Pasa pomagača za osobe s dijabetesom. Taj program u nekim drugim državama postoji već dulje vrijeme no ovo je prvi cjelokupni projekt koji, naravno u suradnji s inozemnim kolegama, pokrećemo u Hrvatskoj.
Željela bih napomenuti da kod dijabetesa imamo dvije vrste pasa pomagača, odnosno dvije različite uloge psa. Diabetes alert psi su oni koji upozoravaju na situaciju, a diabetes response psi oni koji reagiraju/odgovaraju na situaciju. “Alert“ psi su psi koji dojavljuju promjene stanja šećera u krvi prije nego što sama osoba shvati da dolazi do promjene. „Response“ psi su psi koji odgovaraju kada je simptomatika već vidljiva i takav pas donosi lijekove, mobitel, glukozu, upozorava bliske osobe, …

Specifično za pse pomagače za osobe s dijabetesom je to da se moraju individualno školovati za pojedinog korisnika. Iz tog razloga nam je važno informirati što više korisnika koji su zainteresirani za ovaj program jer u biti sami korisnici koji boluju od šećerne bolesti moraju sakupljati uzorke (mirisa) u određenim fazama glikemije kako bi mi to mogli koristiti za obuku pasa. To je dugotrajan proces i ne možemo još uvijek reći hoće li cijeli proces biti uspješan s određenim psom i hoće li nam za prve pse trebati malo duži period. Naši instruktori iz Centra Silver prošli su edukaciju od strane inozemne instruktorice (iz Belgije), koja je kod nas gostovala, ispričala nam svoja iskustva u radu s korisnicima s dijabetesom i školovanju pasa u ovom području. Imamo instruktore više ili manje usmjerene na rad na korištenju njuha psa jer zapravo ono što radimo kada treniramo pse vodiče ili kada treniramo terapijske pse, je da taj njuh zatomljujemo. Ne želimo da pas tada njuši jer ga to ometa u radu. Primjerice, pas koji njuši bio bi jako nezgodan ukoliko je njegova namjena da bude pas vodič slijepoj osobi. Kod dijabetesa se susrećemo s drugačijom potrebom. Ovdje se potiče psa da razvija svoj njuh i da prepoznaje konkretne mirise osobe za koju se školuje i prepoznaje stanje šećera u krvi

Kako se uzimaju uzorci?

Postoji protokol uzimanja uzoraka i njega osoba mora striktno provoditi. Pomoću tog protokola korisnik bi trebao uzimati uzorke i dostavljati u Centar kako bismo ih koristili u obuci pasa. Važno je napomenuti da uzorci koji se prikupljaju moraju biti i pozitivni i negativni, što znači da se moraju prikupljati uzorci i kada je osoba u hipoglikemiji ili hiperglikemiji, kao i pri normalnoj, željenoj glikemiji. Navedeno je potrebno kako bi se psi naučili da ne reagiraju na negativne uzorke, tj. kada osoba ima normalan šećer u krvi.

Kako se uzimaju uzorci kod djece?

Važno je uzeti uzorak na pravilan način, spriječiti kontaminaciju uzorka. Malo dijete ne može shvatiti točno situaciju i zašto je nama bitno i potrebno pratiti protokol i uzeti uzorke u odredenom trenutku. Kada je mlađe dijete korisnik i ima psa, ne može odgovarati za njega niti ga adekvatno nagraditi kad dobro odradi posao te je za to zadužen roditelj.
Naša prva iskustva u školovanju pasa za dijabetes trebala bi biti s odraslom osobom ili djetetom od 14 godina i više, kako bismo, dok jos razvijamo program lakše razvili odnos između korisnika i psa.

Uzorci se mogu uzimati na više načina: .

  1. Način je da se uzmu tupferi (zubarski) i da osoba kada izmjeri šećer u krvi, zapiše vrijednost i vrijeme na vrećicu, te stavi tupfer u usta i natopi ga slinom i onda ispljune u vrećicu bez doticanja, te da zatvori vrećicu i odloži ju u posudu s uzorcima.
  2. Način je sličan. Koriste se kuglice (oblačići) vate , i tu osoba treba nakon izmjerenog šećera i dokumentiranja puhnuti (dahtati) u taj oblačić, te ga staviti u vrećicu bez kontaminacije.

Kada taj postupak provodi roditelj, roditelj bi trebao taj postupak provesti u rukavicama, svaki put mijenjajući rukavice, uzorke hvatati čistom pincetom, djetetu objasniti što radi i zašto se to radi i kako se radi, a sve zato da bi se pse koje se procjeni da imaju dovoljno dobar njuh moglo trenirati s tim uzorcima.

Koliko može vremena proteći od uzimanja uzoraka do dostave u Silver?

Svi uzorci moraju biti u hladnjači (zamrzivaču), no poželjno je raditi sa svježim uzorcima do 1 mjeseca starosti. Neka istraživanja pokazuju da se može raditi i s uzorcima do 3 mjeseca starosti. Za korisnike koji se odluče skupljati uzorke idealno bi bilo da dostavljaju zaleđene uzorke na tjednoj bazi. No to može biti problem ukoliko nisu iz Zagreba.

Koje pasmine pasa su pogodnie za ovu vrstu školovanja?

Leglo Labrador retrivera

Uglavnom se koriste i pokazali su se najbolji Labrador retriveri, Golden retriveri, križanci Labradora i Golden retrivera i kraljevske pudle. To su psi koje mi ovdje koristimo i u drugim programima i pokazali su se dobri za ovaj program.
Ono što moram naglasiti je da je najvažniji odnos odnosno povezanost, koju pas ima s korisnikom. Pas neće raditi za korisnika s kojim nema bliski vezu. On mora tog korisnika, to dijete shvatiti kao člana svog čopora i tada će za njega raditi.
Da li je moguće naučiti našeg psa da postane pas pomagač za dijabetes?

Iako smatramo da svi psi do određene dobi mogu naučiti nešto novo, u 95% slučajeva kada smo pokušali obučiti psa koji nije prošao cijeli postupak u Silveru (od kontroliranog legla, pravilne socijalizacije i treninga,…) nismo bili zadovoljni s postignutim rezultatima. Iz tog razloga za sada se ne bi posvećivali treniranju pasa koji nisu od početka s nama.

Ovakva izobrazba pasa je skupa. Kolika je cijena izobrazbe i koji dio snosi korisnik?

Uzgoj, socijalizacija i školovanje pasa pomagača je skup i dugotrajan proces. Iako ne volimo preračunavati u novac naše vrijeme i naš trud, za cijenu psa, njegovog školovanja, veterinarske zaštite, hrane i svega što pas treba kako bi postao pas pomagač kod dijabetesa mogli biste kupiti pristojan osobni automobil, cijeli proces stoji oko 20000€. Centar Silver je socijalna institucija u vlasništvu Grada Zagreba. U prižanju usluga nismo ograničeni na Grad Zagreb, nego djelujemo na području cijele Hrvatske. Takav ustroj omogućuje nam da korisnicima iz Hrvatske usluga bude besplatna, a pruža se putem rješenja centra za socijalnu skrb. Korisnik mora dostaviti uzorke, doći u Centar Silver na procjenu i biti u mogućnosti brinuti o njezi i potrebama psa kad mu je dodijeljen.

Za koliko korisnika ćete pokušati osigurati ovakvog školovanog psa?

Cilj nam je informirati što veći broj potencijalnih korisnika, kako bi sastavili listu zainteresiranih. Trenutno je najvažnije da nađemo 3-5 zainteresiranih osoba godišnje, koje su ozbiljne u sakupljanju uzoraka i spremne dostavljati veliki broj uzoraka svaki tjedan kako bismo mogli školovati prve pse. To svakako mora biti netko tko je odgovoran, tko želi psa, tko ima veliku ljubav prema psima i tko je svjestan cjelokupnog postupka. Ne trebamo nekoga tko će nam samo davati uzorke, a da ne želi psa jer je moguće da će pas početi reagirati isključivo na miris te osobe koja je dala uzorke ali ne i na druge uzorke. Što se nas iz Silvera tiče mi nemamo ništa protiv da korisnik bude dijete, no tu je ogromna odgovornost na roditeljima, da te uzorke prikupljaju na odgovarajući način i da ih dostavljaju odgovarajućom dinamikom. Svjesni smo da je to vrlo zahtjevan proces.

Psi vodiči slijepih su u načelu radni psi. Kakav je odnos psa pomagača u dijabetesu i obitelji? Da li je to pas s kojim se može igrati, ili je to pas koji mora striktno biti samo u tom „filmu“?

Privrženost psa korisniku bez zadrške

Pa ja bi to usporedila i s terapijskim psima i s rehabilitacijskim psima. Terapijski psi se dodjeljuju djeci i imaju različite zadatke, sudjeluju u nekim aktivnostima sa djetetom, terapijama ili vježbam, ali zapravo su dio obitelji i naravno da će se dijete s njima poigrati kao i svi članovi obitelji. Mora se znati zašto je taj pas u obitelji i zbog koga, te psa usmjeravati na korisnika. Pas se mora u kući osjećati prihvaćeno i svi moraju biti topli i otvoreni prema psu. Ali s druge strane mora znati svoju ulogu u svemu. Zna biti upitno kada je više djece u istoj obitelji a jedno dijete ima dijabetes. Ista je situacija s terapijskim psima. Sva djeca se žele s psom igrati, sva djeca žele psu dati hranu, keksić, itd., ali se mora znati za koje dijete pas radi. Naravno da će tu roditelj biti medijator koji će morati odrediti npr. ti možeš odvesti psa u šetnju na 1 sat, ali to je Danijelov pas, i Danijel će mu dati keksić, Danijel će ga nagraditi, Danijel će mu dati hranu, Danijel će se malo više brinuti o psu kako bi pas shvatio da radi za Danijela i da mu mora pokazati kada mu pada šećer.

Mi trenutno imamo jednu korisnicu s hiperglikemijom. Njen sin je volonter Centra Silver koji je prije godinu dana uzeo štene na socijalizaciju. Nakon nekog vremena štene se počelo čudno ponašati kada je njegovoj majci GUK rastao iznad 10 mmol/l. To se desilo samoinicijativno, bez treninga. Sada se sva ta ponašanja psa nagrađuju, treniraju da budu jače vidljiva i to će vjerojatno biti prvi dodijeljeni pas za dijabetes u Hrvatskoj koji se je spontano desio.

Kava je situacija s dječjim aktivnostima i sa psom? Djeca idu u školu. Da li pas može s njima?

Rad s štencima u centru “Silver”

Pas ne može ići s djetetom u školu zato jer dijete ne može za psa odgovarati, roditelj nije s njim u školi i pas ne može biti s njim za vrijeme nastave. Roditelj je taj koji potpisuje ugovor i odgovara za psa. Psi uvijek ostaju u vlasništvu centra Silver, oni se dodjeljuju korisniku za vrijeme svog radnog vijeka.
Pas pomagač za osobe s dijabetesom će imati isti status kao i drugi psi pomagači, nadamo se da će se i Zakon što prije revidirati i da će izaći novi zakon o psima pomagačima koji je nužno potreban. Korisnik sa psom pomagačem, koji je položio ispit i zadovoljio kriterije, dozvoljen je ulazak sa psom na sva javna mjesta, dućane, trgovine, sredstva javnog prijevoza, odnosno na sva mjesta otvorena za javnost.

 

Alina puno vam hvala za ovaj razgovor. Puno ste nam interesantnih stvari rekli, te vjerujem da će biti  zanimljive širem krugu ljudi. Veselimo se svim psima, a pogotovo ovima koji će i nama dijabetičarima olakšati život u mnogo aspekata.

Razgovor vodio Antun Paulin, urednik portala bilo.roditelji.eu

 

Podaci za kontakt centra Silver

Alina Grbac mag.psych.
Voditeljica odjela rehabilitacije i integracije osoba
s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima
Tel.:  01/2394463

a.grbac@czrs.hr   www.czrs.hr

Bavim se volontiranjem u području dijabetesa preko 36 godine. Bio sam Predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva u jednom mandatu, te dopredsjednik u 2 mandata. Trenutno volontiram u udruzi Mellitus Rijeka.

Leave a Comment

© 2017 WordPress Theme. Powered By Bitlers