Ovaj protokol definira sigurnu školsku okolinu u slučaju učenika oboljelih od šećerne bolesti kako bi se:
omogućila redovita terapija i kontrola bolesti
spriječile moguće situacije povećanog rizika za zdravlje i život učenika
utvrdili postupci i obveze svih sudionika (učitelji, stručni suradnici, roditelji, školski liječnik)
Cilj svih aktivnosti je stvaranje uvjeta kako bi i učenik sa šećernom bolešću aktivno i potpuno ravnopravno sudjelovao u odgojno-obrazovnom procesu kao i ostala, zdrava djeca.
UVOD
Pravo na zdravlje jedno je od temeljnih prava djeteta. Ostvarivanje tog prava mora biti omogućeno i tijekom boravka djeteta u školi.
Ovaj protokol definira sigurnu školsku okolinu u slučaju učenika oboljelih od šećerne bolesti kako bi se:
omogućila redovita terapija i kontrola bolesti
spriječile moguće situacije povećanog rizika za zdravlje i život učenika
utvrdili postupci i obveze svih sudionika (učitelji, stručni suradnici, roditelji, školski liječnik)
Cilj svih aktivnosti je stvaranje uvjeta kako bi i učenik sa šećernom bolešću aktivno i potpuno ravnopravno sudjelovao u odgojno-obrazovnom procesu kao i ostala, zdrava djeca.
ŠEĆERNA BOLEST
Šećerna bolest (lat. Diabetes mellitus) je kronična metabolička bolest karakterizirana kontinuirano povišenim vrijednostima glukoze u krvi (GUK). Uzrok visokih vrijednosti glukoze je nedostatak hormona inzulina ili neosjetljivost perifernih tkiva na normalne razine tog hormona. Inzulin je hormon gušterače koji omogućava ulazak glukoze u stanice gdje se njezinom razgradnjom oslobađa energija za životno važne kemijske procese.
Najčešći oblici šećerne bolesti:
TIP 1 – u pravilu se javlja kod djece i mladih, gušterača ne proizvodi inzulin, sintetski inzulin neophodan u liječenju
TIP 2 – učestaliji kod starijih i pretilih osoba (u posljednje vrijeme i kod pretilih adolescenata), gušterača proizvodi nedovoljnu količinu inzulina, sintetski inzulin nije neophodan u liječenju
Komplikacije šećerne bolesti mogu biti akutne i kronične.
Akutne komplikacije su poremećaji metabolizma nastali zbog izrazito niskih (hipoglikemija) ili visokih (hiperglikemija) vrijednosti glukoze u krvi. Akutne se komplikacije mogu pojaviti u djeteta i u školi.
Kronične komplikacije nastaju kao posljedica dugogodišnjeg djelovanja visokih razina šećera u krvi na krvne žile i živce, što može dovesti do oštećenja bubrega, očiju, srčanog mišića itd.
SIGURNA ŠKOLSKA OKOLINA ZA UČENIKA DIJABETIČARA
Tijekom boravka u školi učenik sa šećernom bolešću izložen je različitim čimbenicima koji utječu na trenutnu razinu šećera u krvi:
TKO: roditelji oboljelog učenika, svi učitelji, stručni suradnici, ravnatelj, školski liječnik
POSTUPCI:
Roditelji učenika oboljelog od šećerne bolesti trebali bi pružiti potpunu informaciju o zdravstvenom stanju svoga djeteta razredniku i/ili stručnim suradnicima kako bi škola na vrijeme poduzela daljnje aktivnosti u cilju zaštite zdravstvenog stanja dotičnog učenika.
Nakon saznanja o novooboljelom učeniku, stručni suradnici škole trebaju obavijestiti nadležnog školskog liječnika te roditelje uputiti na savjetovanje u školsku ambulantu (ukoliko to roditelji nisu već sami učinili).
Školski liječnik će na zahtjev ravnatelja provesti edukaciju učitelja i učenika o šećernoj bolesti, dogovoriti osiguranje primjerenih obroka te po potrebi kontaktirati pedijatra-endokrinologa.
Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta (stručni suradnici, učitelj, školski liječnik) će pratiti oboljelog učenika (zdravstveno stanje i mogućnost svladavanja gradiva) i, ako se ukaže potreba, predložiti primjereni oblik školovanja (individualizirani postupci).
3.2. Druga razina djelovanja: svakodnevne aktivnosti u praćenju učenika dijabetičara
podsjećati učenika na redovno mjerenje razine šećera u krvi (i prekontrolirati izmjerene vrijednosti)
uzimanje obroka (prema potrebi djeteta)
omogućiti korištenje toaleta (prema potrebi djeteta)
pojačati nadzor nad učenikom tijekom pisanja testova i ispitivanja (situacije povećanog stresa)
pojačati nadzor nad učenikom na satu TZK
osigurati odlaganje infektivnog materijala (vatice, lancete, test-trake)
redoviti kontakt s roditeljima
održavati redoviti kontakt sa školskim stručnim suradnicima
3.3. Treća razina djelovanja: postupci u slučaju akutnih komplikacija (hiperglikemija, hipoglikemija)
TKO: pedagog, logoped, ravnatelj
POSTUPCI:
3.3.1. HIPERGLIKEMIJA
Hiperglikemija je stanje visokih vrijednosti glukoze u krvi
(izmjerena vrijednost 15 mmol/l i više)
Uzroci mogu biti:
nedostatna doza inzulina
obilan obrok bogat ugljikohidratima
stresna situacija
povišena tjelesna temperatura
Simptomi i znaci hiperglikemije:
jaka žeđ
učestalo mokrenje
suha koža
slabija koncentracija
razdražljivost
letargija
Često nema izraženih simptoma ni vidljivih znakova, no IZMJEREN GUK 15 mmol/l I VIŠE ZAHTIJEVA INTERVENCIJU I OPISANI POSTUPAK
Što učiniti:
rehidracija: dijete treba popiti 1-2 čaše vode (ne soka!),
kontaktirati roditelje: ev. dogovor o primjeni inzulina
ponovna kontrola GUK-a
3.3.2 HIPOGLIKEMIJA
Hipoglikemija je stanje niskih vrijednosti šećera u krvi- GUK ispod 4 mmol/l
Uzroci mogu biti:
prevelika doza inzulina
nedovoljan unos hrane
pojačana tjelesna aktivnost
Simptomi i znaci blage do umjerene hipoglikemije:
osjećaj gladi
drhtanje
znojenje
razdražljivost
bljedilo
ubrzano kucanje srca
glavobolja
ubrzano disanje
bol u trbuhu
nerazumljiv govor
Često nema simptoma i vidljivih znakova, no izmjeren GUK 4 mmol/ l i MANJE, ZAHTIJEVA INTERVENCIJU I OPISANI POSTUPAK
Što učiniti?
NE OSTAVLJATI DIJETE BEZ NADZORA
Dati djetetu:
2-3 tablete glukoze u količini koja će osigurati 15 g jednostavnih(brzodjelujućih) ugljikohidrata
ili
2-3 žličice meda/šećera/džema
ili
čašu voćnog soka
Nakon 10-15 minuta ponovno izmjeriti razinu glukoze u krvi
Ukoliko je razina šećera i dalje niska, ponoviti postupak
Ukoliko se razina šećera vraća u normalne vrijednosti, djetetu dati obrok bogat složenim ugljikohidratima (npr 30 g crnog kruha, kolač, tjestenina)
I PRI NAJMANJOJ SUMNJI NA BLAGU/UMJERENU HIPOGLIKEMIJU PRIMIJENITI NAVEDENI POSTUPAK KAKO BI SE SPRIJEČIO RAZVOJ TEŠKE HIPOGLIKEMIJE!
Simptomi i znaci teške hipoglikemije:
jaka dezorijentiranost
poremećaji svijesti
nemogućnost gutanja
grčevi skeletnih mišića
napadaji nalik epileptičnima
gubitak svijesti
Što učiniti?
Ako je učenik ostao bez svijesti, potrebno mu je odmah pružiti prvu pomoć: osloboditi mu dišne puteve, postaviti ga u bočni položaj te pozvati hitnu pomoć i roditelje.
Postupanje sukladno ovom protokolu trebalo bi:
omogućiti normalne, svakodnevne učenikove aktivnosti (uz kontrolu bolesti i uzimanje terapije),
sudjelovanje u svim školskim aktivnostima),
prepoznavanje prvih znakova poremećaja zdravstvenog stanja,
brzo djelovanje i sprječavanje težih komplikacija.
Bavim se volontiranjem u području dijabetesa preko 36 godine. Bio sam Predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva u jednom mandatu, te dopredsjednik u 2 mandata. Trenutno volontiram u udruzi Mellitus Rijeka.
Koristimo kolačiće (cookie) kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.SLažem sePravila privatnosti