04 PRO Ne zbog iznosa za plaćanje nego zbog nepravde, zbog svih naših tužnih priča, zbog naše djece koja nisu ničim utjecala na stanje u kojem se nalaze, koja nisu izabrala ovakav život.
Po bogu nije mi jasno, nije im problem dizati helikoptere , tražiti i liječiti turiste koji su se u japankama uputili na planinarenje ne mareći za upozorenja, isplovljavati brodicama po oluji i tražiti one koji su se otisnuli na more ne mareći za vremensku prognozu i upozorenja.
Doživotno liječiti narkomane ( ne protivim se da se liječi i njih, svi možemo doživjeti još i to )
koji su se sami doveli u to stanje…
Samo su im dijabetičari problem.
Zar našoj djeci treba još i to da čitav život razmišljaju o tome hoće li idući mjesec imati
za lijek, da danas sutra biraju hoće li svom djetetu uzeti čokolino, platiti izlet …. ili platiti sebi lijek bez kojeg neće preživjeti.
Muž mi je od početka ‘ stvarao’ ovu državu.
Još uvijek je u vojsci, momentalno u Afganistanu skoro već 6 mjeseci. Danas je prvi put rekao ‘ Da smo barem otišli devedesete negdje, što dalje. Daleko od svega ovoga. ‘
Ja tako razmišljam već dugo.
Ali gdje smo tu smo, nažalost.
Zato moramo svi dignuti glavu, kao i puno puta do sad duboko udahnuti I krenuti dalje, boriti
se za našu djecu, boriti se protiv ovih odvratnih
‘ sila zla’ i spustiti i na pravo mjesto ‘ DNO DNA’.
Nemojmo pustiti da nam ‘ gaze djecu’.
Danas je to inzulin, sutra će biti pumpice i senzori. ( Moj ih ne koristi jer ne želi ali ja vjerujem da su mnogoj djeci spas).
Na zadnjoj kontroli sam od pouzdanih izvora čula da ni ovo sa senzorima neće potrajati dugo, a nakon ovog danas sigurna sam da je tako.
Nemojmo dozvoliti da se igraju sa zdravljem naše djece.
Nemamo puno vremena.
Ja danas jednostavno ne funkcioniram.
Neznam šta i kako ali nešto moramo poduzeti.
Mirjana Glavaš Ćorić
Bavim se volontiranjem u području dijabetesa preko 36 godine. Bio sam Predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva u jednom mandatu, te dopredsjednik u 2 mandata. Trenutno volontiram u udruzi Mellitus Rijeka.
